frisco-akita


Povijest Akita
U početku je povijest velikih japanskih pasa (ranije američkih Akita) slična povijesti japanskih Akita. Od 1603. u području Akita, Akita Matagi (psi srednje veličine za lov na medvjede) korišteni su za borbe pasa. Od 1868., Akita Matagis je križan s tosom i mastifima. Kao rezultat toga, veličina akita se povećala, ali karakteristike udružene sa špicevima su nestale. Godine 1908. borbe pasa su zabranjene, ali akite su bez obzira na to, sačuvane i poboljšane kao velika japanska pasmina. Kao rezultat toga, devet najboljih primjeraka akita je 1931. godine proglašeno "nacionalnim blagom".
 
Tijekom Drugog svjetskog rata (1939. - 1945.) bilo je uobičajeno da se psi koriste za pravljenje vojne odjeće. Policija je naredila da se uhvate i konfisciraju svi psi, osim njemačkih ovčara koji su korišteni u vojne svrhe. Neki ljubitelji su pokušali zaobići ovu naredbu, tako što su križali svoje pse s njemačkim ovčarima. Po završetku Drugog svjetskog rata broj akita se drastično smanjio i postojala su tri različita tipa: 1.) Matagi akite, 2.) Akite za borbu i 3.) Akite ovčari. To je stvorilo vrlo konfuznu situaciju kod ove pasmine.
 
Tijekom procesa obnove čiste pasmine poslije rata, Kongo - go iz Dewa linije uživao je prolaznu, ali ogromnu popularnost. Mnoge akite iz Dewa linije, koja je pokazivala karakteristike utjecaja mastifa i njemačkih ovčara, vojnici su donijeli nazad u Sjedinjene Države. Akite iz Dewa linije, inteligentne i sposobne prilagoditi se na životnu sredinu, fascinirale su uzgajivače u SAD - u i ova linija je razvijana dalje. Broj uzgajivača je rastao, kao i popularnost ovih pasa.
 

Američki akita klub je osnovan 1956. godine, a Američki kinološki klub (AKC) prihvatio je ovu pasminu (upis u registar i redovni izložbeni status) u listopadu 1972. Međutim, u to vrijeme AKC i JKC (Japanski kinološki klub) nisu imali uzajamne sporazume o međusobnom priznavanju pedigrea, pa su stoga vrata bila zatvorena za uvođenje novih krvnih linija u Japan. Zbog toga su akite u SAD - u postale značajno različite od onih u Japanu, zemlji njihovog porijekla. Oni su se razvili kao tip jedinstven u SAD - u, a karakteristike i tip ostali su nepromijenjeni od 1955. To je u oštroj suprotnosti s akitama u Japanu, koje su križane s Matagi akitama, radi obnove prvobitne čiste pasmine